Apostille (kolokvijalno: apostila ili apostil) potvrda je kojom se nadovjeravaju javne isprave koje se upotrebljavaju u međunarodnom pravnom prometu radi potvrđivanja vjerodostojnosti potpisa, svojstva potpisnika te, prema potrebi, istovjetnosti pečata ili žiga na ispravi.
Najčešće je potreban kada dokument izdan u jednoj državi treba predati instituciji u drugoj državi, primjerice pri zapošljavanju, studiranju, sklapanju braka, reguliranju boravka i slično.
Budući da Apostille nije potreban u svakoj situaciji, važno je na vrijeme provjeriti treba li vam Apostille, puna legalizacija, ovjereni prijevod ili kombinacija tih postupaka.
Apostille je potvrda kojom se ovjerava vjerodostojnost potpisa, svojstvo u kojem je potpisnik isprave djelovao te, prema potrebi, istovjetnost pečata ili žiga na javnoj ispravi.
Apostille se upotrebljava na temelju Haške konvencije iz 1961., koja je pojednostavila postupak legalizacije stranih javnih isprava među državama strankama. Umjesto složenije diplomatske ili konzularne legalizacije, u tim se slučajevima upotrebljava jedna potvrda: Apostille.
Pritom je važno naglasiti da Apostille ne potvrđuje sadržaj dokumenta, nego njegovu formalnu vjerodostojnost za uporabu u drugoj državi. Za uporabu dokumenta izdanog na stranom jeziku može biti potreban ovjereni prijevod.
Postoje iznimke u kojima se javne isprave mogu upotrebljavati bez dodatne nadovjere.
Jedna važna skupina iznimki odnosi se na određene javne isprave članica Europske unije. Za određene javne isprave koje se upotrebljavaju između država članica EU-a Apostille nije potreban. Prema Uredbi (EU) 2016/1191, koja se primjenjuje od 16. veljače 2019., za države članice Europske unije Apostille više nije potreban za javne isprave kao što su:
Druga skupina iznimki odnosi se na dvostrane ili druge međunarodne ugovore. U odnosima Republike Hrvatske s pojedinim državama, poput Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Sjeverne Makedonije, primjenjuju se pravne osnove prema kojima za određene javne isprave nije potrebna legalizacija. To može značiti da Apostille nije potreban, ali je i dalje važno provjeriti pravilo za konkretnu državu, dokument i instituciju kojoj se isprava predaje.
Apostille se upotrebljava kada javnu ispravu izdanu u jednoj državi trebate upotrijebiti u drugoj državi, a Haška se konvencija primjenjuje između tih država. Iznimka su situacije u kojima za tu ispravu postoji oslobođenje od legalizacije prema pravilima Europske unije, međunarodnom ugovoru ili drugoj primjenjivoj pravnoj osnovi.
Dakle, Apostille je obično potreban za dokumente koji se predaju u određenim europskim, azijskim, afričkim i američkim državama, a u pravilu ga izdaje nadležno tijelo države iz koje dokument potječe.
Osim Apostillea postoji i postupak pune legalizacije, koji može biti potreban kada se dokument upotrebljava u državi u odnosu na koju se Haška konvencija ne primjenjuje i kada ne postoji drugi ugovor ili pravilo koje ukida potrebu za legalizacijom.
Kada je potreban Apostille, a kada postupak pune legalizacije, najbolje je detaljno provjeriti na stranicama Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
U Hrvatskoj Apostille uglavnom izdaju mjesno nadležni općinski sudovi, dok ga Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije izdaje u iznimnim slučajevima za isprave tijela državne uprave. To znači da nije svaki sud nadležan za svaku ispravu, nego se nadležnost određuje prema tijelu ili osobi čiji se potpis i pečat ovjeravaju.
Prije odlaska na sud korisno je provjeriti:
Taj je korak osobito važan kod diploma, punomoći, javnobilježničkih isprava i ovjerenih prijevoda jer redoslijed ovjera može utjecati na to hoće li dokument biti prihvaćen.
U mnogim se slučajevima prvo pribavlja Apostille na izvornom dokumentu, a zatim se izrađuje ovjereni prijevod dokumenta zajedno s Apostilleom. Razlog je jednostavan: ako institucija zaprima dokument na jeziku koji ne razumije, često mora razumjeti i sam Apostille.
Međutim, postoje i situacije u kojima se traži nadovjera samog ovjerenog prijevoda. Primjerice, ako se ovjereni prijevod izrađen u Hrvatskoj treba upotrijebiti u inozemstvu, strano tijelo može tražiti Apostille kojim se potvrđuju potpis i pečat sudskog tumača na prijevodu.
Zato je prije prijevoda najbolje provjeriti upute institucije kojoj se dokument predaje i, ako se traži prijevod Apostillea, prvo pribaviti Apostille pa tek onda naručiti ovjereni prijevod.
Postupak ovisi o državi, dokumentu i svrsi uporabe, ali najčešće izgleda ovako:
Najvažnije je ne pretpostaviti redoslijed. Jedna provjera prije narudžbe prijevoda može spriječiti nepotrebne troškove, kašnjenja ili ponavljanje postupka.
Prije narudžbe ovjerenog prijevoda korisno je pripremiti nekoliko informacija:
Ako niste sigurni što točno trebate, dobro je poslati dokument i upute koje ste dobili od institucije. Na temelju toga sudski tumač može pomoći procijeniti što treba prevesti i na što posebno treba obratiti pozornost.
Nije. Apostille potvrđuje vjerodostojnost potpisa, svojstvo potpisnika te, prema potrebi, istovjetnost pečata ili žiga na javnoj ispravi. Ovjereni prijevod prenosi sadržaj dokumenta na drugi jezik, a ovjerava ga sudski tumač.
Ne nužno. To ovisi o vrsti dokumenta, državi u kojoj je izdan, državi u kojoj se upotrebljava i pravilima institucije kojoj se predaje.
U pravilu ne. Apostille izdaje nadležno tijelo države u kojoj je dokument izdan.
Može biti potrebno, osobito ako se dokument predaje instituciji koja ne razumije jezik na kojem je Apostille izdan.
Ako pripremate dokumentaciju za inozemstvo ili trebate ovjereni prijevod strane isprave za uporabu u Hrvatskoj, javite nam se na rh.abrev@ofni.
Rado ćemo pogledati dokumente i upute koje imate te predložiti što je potrebno prevesti kako bi dokumentacija bila jasna i potpuna za predaju.
hrvatski