Trebam li ovjereni ili neovjereni prijevod?

Pitanje koje najčešće postavljamo u našem prevoditeljskom svijetu je: treba li vam ovjereni ili neovjereni prijevod? Naši klijenti nerijetko ne znaju na što mislimo, stoga ćemo u nastavku objasniti razliku.

Ovjereni prijevod ima pečat i potpis ovlaštenog sudskog tumača. Time se jamči da prijevod sadržajno, stilski i terminološki potpuno odgovara izvornom tekstu. Samo ovjereni prijevod određene javne ili privatne isprave ima dokaznu snagu javne isprave. To znači da sve isprave koje su na stranom jeziku, kako bi imale dokaznu snagu u pravnom prometu neke države, moraju prevesti i ovjeriti sudski tumači. Svaki ovjereni prijevod mora biti uvezan s originalnim dokumentom ili kopijom dokumenta koja je izrađena na temelju uvida u original.

Dokumenti koji se uvijek ovjeravaju su:

• ugovori
• natječajna dokumentacija
• izjave o sukladnosti proizvoda
• potvrde o svojstvima proizvoda
• izjave o nekažnjavanju
• potvrde o plaćenom porezu
• izjave proizvođača
• financijska izvješća
• tehnički listovi
• ostale izjave i potvrde u vezi s poslovanjem i proizvodima
• diplome
• domovnice
• certifikati
• svjedodžbe
• rodni listovi
• vozačke dozvole i putovnice
• sudske presude
• vjenčani listovi
• ostali dokumenti u vezi s obrazovanjem i usavršavanjem.

Uslijed pandemije koronavirusom većina institucija i tvrtki prihvaćaju skenirane primjerke ovjerenog prijevoda kao punovrijedne dokumente te nisu potrebni originali. To u svakom slučaju treba provjeriti s insitucijom ili tvrtkom u koju se prijevod šalje.

Neovjereni, tj. takozvani običan prijevod služi za privatne ili osobne potrebe, razne potrebe poslovanja i u svim slučajevima kada nije potrebno posebno potvrđivati istovjetnost prijevoda s izvornim tekstom. Za razliku od ovjerenog neovjereni prijevod ne sadržava pečat sudskog tumača kad je riječ o tekstovima za koje nije potrebna ovjera. To je prijevod s izvornog na ciljni jezik koji može obavljati bilo koja osoba koja zna tražene jezike. Uglavnom je riječ o prijevodima mrežnih stranica, dopisa, novinskih članaka, tehničkih uputa i specifikacija strojeva, knjiga, brošura, letaka, prospekata, turističkih vodiča i svega ostaloga za što naručitelj smatra da mu nije potrebna ovjera sudskog tumača. Takvi prijevodi mogu se izdati u fizičkom (tj. papirnatom) ili elektroničkom obliku.

Međutim, neki dokumenti mogu, ali ne moraju biti ovjereni, npr. medicinska dokumentacija, iako je, naravno, takvu važnu vrstu dokumenata uvijek najbolje prevesti i ovjeriti.